Prije dosta godina, kad sam prvi puta došao na Windays konferenciju, a bilo je to 2003. godine, bio sam zbunjen sa svim tim silnim ljudima koji su se nalazili tamo. Konferencija je bila u to doba u Opatiji, manja nego današnja, ali bezgranično interesantna. U to doba, radio sam u jednoj internacionalnoj kompaniji, grabio znanje Enterprise okruženja i pokušavao biti up-to-date na više frontova. Možda je to onda bilo moguće. Danas, definitivno NE!
I sjećam se Pere – Nenad Peroš (koji nas gleda negdje s oblaka), Vjerana, Bojana, Zvoneta, Tomislava, Marina i ostalih frikova koje sam gledao kao uzore, jer ni u snu nisam u to doba mislio da bih se mogao naći između njih, predavača. To mi je bilo daleko i nestvarno. Uostalom, što ja mogu ispričati pokraj znalaca. Iz godine u godinu, dolazio sam kao sudionik, gledajući ih na pozornici, malo po malo upoznajući ih. Izrasle su neke nove generacije (Hrvoje, Romeo, grande Papa Nenad, moj favorit Igor, gosti iz Slovenije, Luka; Srbije, Aleksandar itd). Windays je izrastao u najveću tehnološku konferenciju na prostoru bivše Jugoslavije (i šire), postao je mjesto susreta kolega i stručnjaka u IT industriji. I mnogo više od toga. Psovao sam kad je otišao iz Opatije, bio veseo kad je došao u Umag (sa suzom za Opatijom). Ali, kako se sve razvija, tako se razvija i konferencija. Neki sadržaji su nestali, neki su se poboljšali, došli su novi ljudi. No ostalo je ono bitno, predavanja, druženje i zabava, koja je uvijek bila odlična. Jedan paradoks je, što sam nakon jednih Windaysa počeo ozbiljno shvaćati glazbenika zvanog Toni, nakon Proud Mary sa Jelenom iz Žive legende. Wow… a bilo je još glazbenika, Let 3, HP, Urban, Jinxi itd itd. Bilo je i situacija kad je teško sjetiti se u kojem si hotelu, kad je bilo naporno i gužvovito. To su Windaysi! Tko nije bio, neka dođe i uvjeri se!
Uz konferenciju, rastao sam i ja, borio se sa poslovima, znanjem, neznanjem i zahvaljujući Marinu i MSCommunity-u u Zagrebu, počeo pričati.
Tko me pozna, zna da mogu pričati, no nije lako složiti koncept u glavi, staviti ga na papir i ubaciti u slajdove. Velika pomoć bila je od mog profesora Brune Buljubašića koji je doajen na području predavanja, vještina prezentacije i općenito nastupu prema i s ljudima.
Početak je bio težak. Teško me može oboriti trema i pod pritiskom reagiram dobro, no izaći pred ljude koji u nekim segmentima znaju više, nije lako. Treba prevladati neke strahove, a usudio bih se reći, biti malo i egzibicionist. I tako, malo po malo, skupilo se MSCommunity predavanja. No, sve je to priprema za šlag.
Uz nekoliko neuspješnih pokušaja prijave na regionalne konferencije, prošle godine, dobio sam pozitivan odgovor i predavao prvi puta na Windaysima. Mjestu gdje je sve počelo, kao i mjestu gdje svaki čovjek koji radi s Microsoft tehnologijama želi biti i predavati. U međuvremenu, Cloud tehnologija me zaokupirala, vodio sam nekoliko projekata implementacije ili migracije. Iz mog iskustva na tim poslovima rodila se ideja za predavanje.
Ove godine ponovno predajem, tema je interesantna iz više razloga. Naime, Cloud je tema koja se provlači već dosta godina, no zadnjih nekoliko je sazrela i vrlo aktualna. Prebacivanje poslovanja u Cloud za svaku tvrtku predstavlja izazov, ali i financijski rizik. Prekidom poslovanja nedostupnošću informatičkih sustava, dovodi svoju egzistenciju u pitanje. Upravo to je jedan od rizika neplanskog razmišljanja prelaska u Cloud. Moje predavanje govori o planiranju i analizi softverske imovine (indirektno i podataka kojima se softverom pristupa) kao prvom koraku prelaska u Cloud.
Biti će govora na što treba paziti, kako se pripremiti i kako upotrijebiti neke alate (neki su i besplatni) da bi vidjeli što zapravo sadrže vaša računala u tvrtki. Iz iskustva znam da neki rezultati znaju iznenaditi.
Ovdje se nalazi link za najavu predavanje
Navratite na predavanje:
22.4.2015. srijeda
14:00 – 14:45, Coral 3
Analiza i upravljanje softverskom imovinom (SAM) – prvi korak prema Cloudu
Oblačni razgovori (Cloudy talks) 